Mentalno zdravlje i blagostanje – globalni prioriteti

„Učinimo da mentalno zdravlje i blagostanje za sve bude globalni prioritet” – tema je Svjetskog dana mentalnog zdravlja 2022.godine. Prošle godine na ovaj dan govorili smo o mentalnom zdravlju u svijetu nejednakosti, dok smo prije dvije godine govorili o potrebi da se u mentalno zdravlje ulaže više i upravo ovogodišnja tema objedinjuje ove dvije.

Bez većeg ulaganja u mentalno zdravlje, možemo oćekivati da će kriza u domenu mentalnog zdravlja, koja je neodvojiva od globalne zdravstvene krize, a na koju su se naslonile i nastavile i brojne druge društvene i ekonomske krize, pa i rat, trajati mnogo duže od same pandemije i svih pobrojanih kriza. Istraživanja i pokazuju da su posljedice svih kriza i katastrofa po mentalno zdravlje uvijek veće i dalekosežnije od samih kriza i katastrofa a mi smo, globalno gledano, nažalost, savremenici, učesnici i svjedoci isprepletanih kriza, radikalizacije, polarizacije i tribalizacije društva.

Ono što aktuelno, dakle, živimo je i globalna kriza mentalnog zdravlja, koja je podstaknuta i podstiče kratkoročne i dugoročne stresogene okolnosti i narušava mentalno zdravlje miliona ljudi. Istraživanja pokazuju da u svakom datom trenutku oko milijardu ljudi na planeti živi sa poremećajima mentalnog zdravlja, da će 1 od svake 4 osobe barem jednom u životu doživjeti neki od poremećaja mentalnog zdravlja, a tokom prošle godine bilježimo i porast incidence poremećaja iz spektra anskioznosti i depresivnosti za 25-30%. Ova godina nam je donijela i porast društvene i ekonomske nejednakosti, protrahovane konflikte, nasilje, izbjeglištvo i ogoljavanje interferencija u poštovanju ljudskih prava a naročito žena. Posljedice ovih okolnosti ćemo tek bilježiti i nositi se sa njima u vremenu koje je pred nama.         

Mentalno zdravlje za sve ljude je još 2015. godine, kroz ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih nacija, postavljeno kao prioritet. Sada se ponovo pozivamo na isti cilj, s obzirom da vrijeme prolazi, a države članice Ujedinjenih nacija do danas nijesu dovoljno učinile da se približe ostvarenju ovog cilja. I dalje je, dakle, ovo samo mrtvo slovo na papiru ako znamo da su posljedice poremećaja mentalnog zdravlja među top tri vodeća uzroka invaliditeta i godina kvalitetnog života izgubljenih zbog bolesti, a da se u mentalno zdravlje globalno ulaže svega 2% budžeta za zdravstvo. Disproporcija je jasna. Tome dodajte i podatak da u zemljama nižeg i srednjeg razvoja preko 80% ljudi koji žive sa poremećajima mentalnog zdravlja ne dobija adekvatan tretman, a da situacija nije mnogo bolja ni u zemljama visokog razvoja. Razlozi za ovaj “terapijski jaz”, kako se to naziva, su trojaki. S jedne strane, u brojnim državama je osnovna prepreka na nivou zdravstvenog osiguranja koje ne pokriva mentalno zdravlje. S druge strane, mnogima je psihijatrijsko-psihološka služba i zdravstena zaštita fizički nedostupna i sa treće strane, tu su stigma i diskriminacija prema poremećajima mentalnog zdravlja i ljudima koji sa njima žive.

Kakva je kod nas situacija u pogledu ovih prepreka? U Crnoj Gori je, na sreću, zdravstveno osiguranje univerzalno, a Centri za mentalno zdravlje postoje u većini opština u Crnoj Gori, dok psihijatrijske ustanove na sekundarnom i tercijarnom nivou takođe rade punom parom. Ipak, stigma i diskriminacija su i dalje najveće prepreke adekvatnom liječenju. Ljudi se plaše da će biti obilježeni, stigmatizovani, marginalizovani, isključeni iz društva, porodice, sa posla, diskriminisani. Odasvuda se čuju negativni komentari, zaziranje i podozrivost prema onima koji žive sa poremećajima mentalnog zdravlja, a takvi se stavovi uče, potom internalizuju, pa ljudi osim što trpe i pate osjećaju i stid i sramotu zbog svog stanja, pa ne traže ni pomoć ni podršku da se ta percipirana “sramota” ne bi prelila i na njihove porodice i druge bliske osobe. Takvo stanje je neprihvatljivo. Nepošteno je, nefer i nedopustivo da znamo da ove prepreke postoje, da znamo koliko štete nanose i da se mirimo sa tim i održavamo status quo. Simptomi i tegobe, dakle, nijesu prepreka oporavku – društveni stavovi jesu.

O tome koliko se kod nas vodi računa o i ulaže u mentalno zdravlje govori i činjenica da se nacionalne strategije za mentalno zdravlje skoro 20 godina ili ne realizuju, ili realizuju minimalno, a da nacionalna strategija za prevenciju suicida ne postoji. Činjenice imamo, dokaze o neophodnosti strategija i akcionih planova takođe imamo, samo je pitanje zašto nema volje da se nešto i uradi i mentalno zdravlje za sve unaprijedi. Podsjetimo se i da je bilo potrebno više decenija veoma lošeg stanja Klinike za psihijatriju, nedostojanstvenih i nebezbjednih uslova i za pacijente i za osoblje Klinike, pa da se napokon obezbijede sredstva i započne izgradnja nove Klinike za psihijatriju. To zaista jeste signifikantan iskorak, što nas posebno raduje, iako se ne smije dozvoliti da ovo bude i jedino značajnije ulaganje.

Svakako, sa nestrpljenjem isčekujemo nove prostorije sa daleko boljim uslovima rada, kako bismo našim pacijentima pružili najviši mogući standard zdravstvene njege i usluga. Među ostalim dobrim vijestima izdvajamo i da je sve više dokaza da je prevencija u oblasti mentalnog zdravlja moguća korištenjem opštih i ciljnih intervencija zasnovanih na dokazima, koje mogu poboljšati ishode za pojedince na svim tačkama spektra mentalnih poremećaja i značajno unaprijediti njihov kvalitet života. Moramo poboljšati društvene determinante zdravlja i eliminisati stigmu i diskriminaciju, kako bismo mogli adekvatno da se nosimo sa problemima mentalnog zdravlja i njihovim posljedicama.

Moramo težiti ka svijetu u kojem se mentalno zdravlje cijeni, promoviše i štiti, gdje svi imaju jednaku priliku da uživaju u mentalnom zdravlju i da ostvaruju svoja ljudska prava i gdje svako može pristupiti zdravstvenoj zaštiti koja mu je potrebna.

Potrebna je mobilizacija cijelog društva, od svih donosilaca odluka do svakog građanina da se protiv negativnih društvenih stavova i praksi ustane, da se predrasude razbiju, da napokon zaista širom otvorimo vrata dobrom mentalnom zdravlju i blagostanju za sve i da napokon shvatimo da se problemi mentalnog zdravlja ne događaju samo drugima. Mentalno zdravlje se tiče svih nas.

 

 

Klinika za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore

 

Podijeli objavu

Kontaktirajte nas

Uvijek smo Vam na raspolaganju

Scroll to Top